Job 15

1A Elifas Temanac odgovori i reče: 2Hoće li mudar čovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istočnijem, 3Prepirući se govorom koji ne pomaže i riječima koje nijesu ni na što?

4A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu. 5Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav. 6Osuđuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoče na te.

7Jesi li se ti prvi čovjek rodio? ili si prije humova sazdan? 8Jesi li tajnu Božiju čuo i pokupio u sebe mudrost? 9Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?

10I sijedijeh i starijeh ljudi ima među nama, starijih od oca tvojega. 11Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?

12Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oči tvoje, 13Te obraćaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take riječi? 14Šta je čovjek, da bi bio čist, i rođeni od žene, da bi bio prav?

15Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu čista pred očima njegovijem; 16Akamoli gadni i smrdljivi čovjek, koji pije nepravdu kao vodu?

17Ja ću ti kazati, poslušaj me, i pripovjediću ti što sam vidio, 18Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,

19Kojima samijem dana bi zemlja, i tuđin ne prođe kroz nju. 20Bezbožnik se muči svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno. 21Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.

22Ne vjeruje da će se vratiti iz tame, otsvuda priviđa mač. 23Tumara za hljebom govoreći: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni. 24Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.

25Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemogućemu se opro. 26Trči ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.

27Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje. 28I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kućama pustijem, obraćenijem u gomilu kamenja.

29Neće se obratiti niti će ostati blago njegovo, i neće se raširiti po zemlji dobro njegovo. 30Neće izaći iz mraka, ogranke njegove osušiće plamen, odnijeće ga duh usta njegovijeh.

31Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer će mu taština biti plata. 32Prije svojega vremena svršiće se, i grana njegova neće zelenjeti. 33Otkinuće se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci će se njegovi kao s masline pobacati.

34Jer će opustjeti zbor licemjerski, i oganj će spaliti šatore onijeh koji primaju poklone. Začinju nevolju i rađaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.

35